Deda je proveo sledeća četiri dana pred ulazom u pećinu. Niko mu se nije obratio, čak ni Priroda. Rekao mi je da su to bili dani ogromne tuge i usamljenosti kada je pokušavao da prihvati sve ono što je video i čuo. Znao je da se te strahote neće dogoditi za njegova života i da se upozorenja moraju preneti ljudima budućnosti sa istom, snažnom uverljivošću sa kakvom su preneta njemu. Ali nije znao kako će ikome objasniti ove događaje. Naravno, plemenski starci i šamani će razumeti. Društvo neće razumeti, a pogotovo oni koji su odavno skrenuli sa staze Zemlje i Duha.
Nepomičan, kao isklesan od kamena, sedeo je pred pećinom razmišljajući i obavezi, kao o strašnom teretu koji mu je dodeljen. Krajem četvrtog dana imao je treću viziju. Dok je zurio u predeo pred sobom obasjan zracima zalazećeg sunca, nebo se iznenada pretvorilo u tečnost i dobilo krvavocrvenu boju. Dokle god su njegove oči mogle da vide, nebo je bilo jarkocrveno, bez nijansi,senki i svetlosti. Dugo je zurio u nebo ispunjen strahopoštovanjem i užasom, a crvena boja neba nije bila nalik ničemu što je ikada u životu video. Najmanje je ličila na poznate boje izlaska i zalaska sunca. Tu boju je stvorio čovek, a ne Priroda. Sve je zaudaralo gadnim zadahom. Izgledalo je kao da ta neverovatna boja pali Zemlju gde god je dotakne. Kako se zalazak sunca pretvarao u crnilo mraka, pojavljivale su se blistavo crvene zvezde, a iz daljine su dopirali plač, uzvici bola i straha.
Tada se pred Dedom ponovo pojavio duh ratnika, ali ovoga puta kao glas sa neba. Poput grmljavine, taj glas je zatresao čitav predeo. ‘Dakle, ovo je treći znak – noć krvarećih zvezda. Znak koji će biti uočljiv širom sveta jer će nebo nada svim državama i danju i noću biti krvavo i crveno. Kada se pojavi treći znak verovatne budućnosti, više neće biti nade. Život na Zemlji onakav kakav je čovek vodio, okončaće se zauvek i više neće biti povratka na staro. Ukoliko stvari nije promenio tokom perioda drugog znaka, čovek će shvatiti zasigurno da je uništenje Zemlje u toku. Tada deca Zemlje moraju pobeći u divljinu i sakriti se. Jer, kada nebo bude krvarilo vatru, u svetu više neće biti nikakve sigurnosti. Od tog trenutka, od kada zvezde prokrvare do četvrtog i poslednjeg znaka, proteći će četiri sezone mira (to je jedna kalendarska godina). Tokom te četiri sezone deca Zemlje se moraju povući dublje u divljinu na pusta mesta, moraju sagraditi sebi nove domove i biti bliže Zemlji i Tvorcu. Jedino će deca Zemlje preživetI, a oni moraju nastaviti život u skladu sa mudrošću i filozofijom Zemlje, a to znači da nikada više ne smeju da se vrate starom načinu razmišljanja. Opstanak sam po sebi neće biti dovoljan jer deca Zemlje će morati da žive i bliže Duhu. Zato im reci da ne oklevaju ako i kada se ovaj treći znak manifestuje u zvezdama jer će imati samo četiri sezone da pobegnu’.
Deda je rekao da su se odjeci glasa sa krvavocrvenog neba čuli još dugo, dugo. A onda su nestali u trenu, kao što su se i pojavili.