Kako je vreme prolazilo, polje njegovog rada se širilo, dostigavši do tada jedva dotaknute oblasti, donoseći savete i informacije u vezi sa područjima kao što su meditacija, psihologija, duhovni život, reinkarnacija ili predskazivanje svetskih događaja. Tokom više od 60 godina, Kejsova otkrovenja ostala su čvrsta i otporna na sve provere kroz vreme, nastavljajući da transformišu živote kao i do tada.
Edgar Kejs, je i zagonetka i paradoks. Zagonetnost manifestuje nakon uporednog studiranja njegovih 14.246 disertacija i njegovog privatnog života. Tada se otkriva kakva je iscrpljujuća i potpuna posvećenost pokretala ovog čoveka da pomaže drugima. Iz kog raazloga bi se neko podvrgavao transu gotovo 15.000 puta, tokom više od 40 godina., kad se ‘ probudivši se’ ne bi sećao ničega što je u tom stanju govorio?. Ako znamo da je odbijao novčane nadoknade za svoje usluge, prihvatajući samo onoliko koliko mu je bilo neophodno za podmirivanje najskromnijih potreba porodice – a uz sve to podnoseći analize i izučavanja bezbroj istraživača i preterano interesovanje medija – nalazimo čoveka čvrsto utvrđenog u sebi samom i potpuno posvećenog čovečanstvu.
Paradoks je u sledećem: mnoge informacije od onih koje je izgovarao ‘uspavani’ Kejs nisu bile u skladu sa načinom razmišljanja ‘budnog’ Kejsa, njegovog hrišćansko-fundamentalističkog obrazovanja i vaspitanja. Ovaj paradoks ga je neprestano opterećivao i terao da pronađe odgovor. Sve njegove sumnje u ipak postepeno nestajale, zahvaljujći ćinjenici da su njegove dijagnoze uvek bile praćene izlečenjem, čak i u potpuno beznadežnim slučajevima, i da su saveti koje je davao potpuno transformisali osobe koje su ih prihvatale, dajući novi smisao njihovim životima.
Prema rečima većeg broja istraživača, Kejsova otkrovenja daju odgovor na sva temeljna pitanja postavljena od najdavnijih vremena. Ta otkrovenja zainteresovala su nauku i religiju, što jasno pokazuje da je moralni svet podvrgnut zakonu uzroka i posledice koji vladaju u fizičkom svetu – pokazalo se da ljudska patnja nije prouzrokovana jednostavnom razmenom materije, već da potiče od pogrešnih postupaka ili načina razmišljanja, a to opet ukazuje da se nejednakosti u pogledu urođenih karakteristika ne duguju hiru Stvoritelja ili slepom mehanizmu nasleđa, već da su direktna posledica dobrih i loših dejstvovanja u prthodnim životima.
Kejsijeva otkrića ukazuju na to da sve patnje i ograničenja u ljudskom ćivotu imaju edukativnu ulogu, da su sve fizičke mane moralnog porekla, i da su to lekcije koje duže treba da učimo, da bismo shvatili kako da dostignemo znanje i savršenstvo.